недеља, 10. април 2011.

Zašto su napali Libiju

Svedočenje čoveka koji je 10 godina živeo i radio u Libiji...



Evropska Unija se suočava sa ogromnim finansiskim problemima, a jedna po jedna evropska država proglašava bankrot. Zona evra je ozbiljno uzdrmana i u ogromnim problemima. Amerika je sve svoje resurse potrošila 12 godina unapred jer duguje svom i pojedinim državama u svetu 36.000 milijardi dolara. Evropska Unija i Amerika duguju libijskoj državi za isporučenu naftu blizu 200 milijardi dolara. 2012 godine ističu koncesije velikih naftnih kompanija koje polažu pravo na libijsku naftu. Gadafi je zatražio vraćanje duga ili će sklopiti međudržavne ugovore sa drugim zemljama i kompanijama. Zbog toga je ovo neviđeno razaranje Libije. A da li je libijski građanin imao razloga da se buni protiv režima Muamera el Gadafija? Mislim da nije. Ako gledamo standard libijskog naroda i povlastice koje im pruža država imali su jako lep i lagodan život, živeli su kao mali bogovi. Libija ima 6,5 miliona stanovnika, a ima 14 miliona registrovanih automobila. Ako neko hoće da studira u bilo kojoj državi u svetu on podnosi molbu i država mu obezbeđuje stan, hranu, automobil, besplatno školovanje i mesečnu stipendiju od 2300 dolara. U Libiji se ne plaća voda, struja, gas, porez, krediti se daju bez kamata. Ako u roku od pet godina ne možete da vratite kredit država ga otpisuje ili vraća za vas. Svaki punoletni gradanin Libije kada napuni 18 godina dobija ključeve od stana. Ako hoćete da kupite auto vi dajete 20 - 30 posto od cene, ostalo dotira država. U Libiji za 10 dolara možete da kupite 85 litara benzina ili nafte. U Libiji je hrana gotovo džabe, 10 hlebova košta 0,15 dolara. U Libiji njihovi građani ne rade fizičke poslove, sve su to stranci. Živeo sam 10 godina u Libiji po raznim gradovima i nikada nisam video ni jednog prosjaka na ulici. Libijci ne idu da rade po belom svetu jer za to nemaju potrebe. U Libiji ni jedan građanin nije izbačen ili mu je oduzet stan ili auto zato što nije mogao da vrati kredit, što nije redak slučaj po ovim takozvanim demokratskim zemljama koje su se okomile na Libiju. Iskeno žalim libijski narod jer će se pretvoriti u najamnu radnu snagu gde će raditi za 100 dolara i gde će im ove povlastice biti sve ukinute a o lagodnom životu kakav su živeli moći će samo da sanjaju.

Нема коментара:

Постави коментар