среда, 15. јул 2009.

Pisma iz Avganistana 3/6

Jalalabad, 07.02.03.
Čemu ovako iznenadno pismo samo dan kasnije. Jednostavno zbog toga što kiša pada još uvek (drugi dan za redom), tako da je ovde proglašen nacionalni praznik (ovo se nije desilo zadnjih 30 godina). Kanalizacija već preliva ulice, tako da su oni isti (prljavi) klinci od juce, sada crni k'o Afghani (sto bi rekla Minka u nadrealistima). Međutim, to nije pravi razlog mog javljanja. Pravi razlog je moja obaveza da vas upoznam sa socijalnim događajima u Jalalabad-u. Kao što rekoh, četvrtak je dan za žurke, a juče je bila "ispraćajna" žurka mog predhodnika Lapo-a. Ako se sećate mojih konotacija na račun seksa, onda možete razumeti moje ushićenje spoznajom da će sve tri ribe (devojke, žene, hanume...) koje rade u Jalalabadu biti prisutne na ovoj "gala" zajebanciji. Ushićenje je zamenjeno šokom onog trenutka kad sam shvatio da na žurki ima čak šest riba, jer su i tri nove došle iz Kabula, poslovno, na par dana. Koliko je ovo bitno za nastavak priče govori činjenica da se na stolu pojavila svinjetina toga ovde nema ni u snovima), koja je skrenula pažnju svih muškaraca sa riba, tako da smo jeli k'o stoke ne mareći za lepšu polovinu. S obzirom na policijski čas, ovde žurke kreću u 17.00 tako da se može reći da smo svi bili mortus nakon tri sata ubijanja turkmenstanske votke "Preferans" i jebene svinjetine. U isto vreme svih šest žena je napustilo party uvređene ovako bahatim ponašanjem muške polovine. Kad smo kasnije došli svesti, već je bilo kasno. Sve devojke su odjezdile, a mi konstatovasmo sa žaljenjem da se bliži vreme policijskom času, te uz po još jednu čašu votke zalismo tugu i napravismo fajront. Kao što vidite, ovde se život svodi na osnovne norme animalnog (na se, use i poda se). Na se svako jutro kad se oblačim, use kad god postoji šansa za to, a poda se praktično ni u snovima (na Danielino veliko zadovoljstvo). Ovde ekipa pije k'o luda, tako da sam za njih (za sada) samo običan amater. Razloga za alkohol ima na tisuću, a najbitniji je trenutna sigurnosna situacija koja nije ni malo naivna. Naime, od kako sam došao, zabeleženo je 56 ubistava, od kojih je slučaj od pre par dana sam stacato. Elem, talibani su digli u vazduh autobus u Khandaharu pun civila i pri tom ubili 18 ljudi. Kako je to relativna stvar govori podatak da se niko u Jalalabadu nije ni setio evakuacije, jer ovde se opasnost ne meri kilometrima udaljenosti od zona ratnih dejstava, već satima putovanja do istih. Tako na primer, pre par dana je poginulo četvoro UN-ovih lokalaca u Khoyghani distriktu, koji se nalazi u mojoj oblasti (Nangharar Area). Pošto su moji ljudi dan kasnije trebali da rade vinterizaciju u mestu svega 20 km od mesta zločina ja sam očekivao da ce UNHCR suspendovati naše aktivnosti. Desilo se to da su moji momci sutradan ladno otišli tamo, jer je to mesto (zaboga) punih 40 km udaljeno od Khoyghani-ja, što u prevodu znači tri sata drndanja po najgorem "putu" koji sam ikad video u zivotu. Inače čitavo ludilo nema veze sa politikom ili religijom (o tome nesto kasnije) nego (kako sam već objasnio) sa opijumom. Ceo opijumski rat piči u zonama oko Tribala, i čini se da skoro (čitaj: nikad) neće stati. Naravno, prisustvo stranaca im je zadnja stvar koju žele, tako da ako su složni oko jedne stvari onda je to: ubiti s vremena na vreme par radnika (lokalaca, naravno) UN-a, čisto za opomenu ako se muvaju gde im nije mesto! Što se tiče stranaca, njih obično "samo" prebiju, vezu za neko drvo i ostave dok ne dođe prva spasilačka ekipa. Video sam fotku jednog našeg radnika napravljenu tajno dok se šetao jednom pijacom u okolini Khoyghan -ja, i ostao sam nem od čuda! Na njoj se može videti baja koji na tezgi prodaje raketne bacače, dok mu prvi komša do njega valja heroin i hašiš na kilo (ali bukvalno)! Tipovi izgledaju tako jezivo da sama pomisao na to šta bi se desilo mom ortaku da je otkriven kako fotografise, gora je od najgoreg horor filma. Što se tiče rata u Afghanistanu, on se vodi na više nivoa, npr.:
1.Religijski nivo: kao što znate ovde žive pretežno Muslimani plemena Pashtun, ali ima i Hazara, Hindusa Dara, Persa, Cutchia, Sikha, kao i nesto Hrišćana. Ni jedni ne pričaju sa drugima, što znači da se najčešće kibicuju preko nišana. Iako ih ja u većini kapiram kao muslimane, oni i te kako kuže razliku i koriste je kao dobar razlog za klanje (nešto slično kao što oni nas sve kuže kao Hrišćane, a mi se koljemo međusobno jer smo Pravoslavci i Katolici)
2. Među plemenski nivo: Ovde je priča vec zapetljanija, jer postoji pun kurac raznoraznih indijanaca, a u mom regionu najbrojniji su pripadnici naroda Pashtun. Samo u regionu Jalalabada ima oko desetak različitih plemena Pashtuna, i većina od njih se krljaju već vekovima zbog razloga koji su uveliko zaboravili. U svakom slučaju, razlog da se ovde nekom skine glava nije preterano bitan. To je više stvar folklora. Sva sranja dolaze od tzv. Shura (veća staraca), koja su jedina koja mogu da spreče krvoproliće (ali to se nikad nije desilo do sada jer bi to ujedno značilo da su pičke i da nemaju muda da se bore do kraja).
3. Unutar plemenski nivo ili tzv. komšijska (pre) pucavanja: Ukoliko komša želi biti radoznao pa proviri kroz prozor drugog dragog mu komše te vidi njegovu hanumu bez burke, stvar se rešava kalašnjikovim gde se posledice obično beleze minimalnim gubicima (mrtav komša, par mrtvih - slučajno nastradalih kokosaka, kao i par poginulih koza uhvaćenih u unakrsnoj vatri). Deca obično bivaju pošteđena, a hanuma obavezno silovana. U ovim slučajevima, ukoliko već nije kasno, Shura može sprečiti sranje i pronaći neko rešenje za obe familije (obično se ovo rešava lovom).
4. Politički nivo: koji možemo podeliti na dve grupe. Prva je Političko-religiozni i u nju spada rat između Talibana i Severne alianse, Mudžahedina i Severne alianse, a nije strano i da se Talibani i Mudžahedini s vremena na vreme pokrljaju. Drugu grupu čine Političko stranački ratovi koji se vode između Rojalista ili Djumbish-a koji naravno, podržavaju kralja) i tzv. Demokrata ili Dzamijat-a (tako vole da se zovu) koji žele predsednika.
5. Međudrzavni nivo: Ovde mislim o veoma zategnutim odnosima između Afghanistana i Pakistana. Elem, Pakistanci se ovde smatraju izdajničkim pičkama iz dva razloga. Prvi je podržavanje talibanskog režima (do dolaska NATO-a), dok je drugi izdaja istog (u toku samog rata).
6. Globalni nivo: O ovome verovatno znate dovoljno putem medija. Svakodnevno traju krljanja izmedju NATO-a i loših momaka iz tačke četiri (vidi pod "Politički nivo"). Mrtvih ima k'o u priči, pretežno gore pomenutih iz tačke četiri.
7. Ekonomski nivo: Koji se vode između ratnih profitera koji se sada bave "ruralnom poljoprivredom" (uzgajanje maka - opijuma) i njihovih protivnika bliskih Vladi (koji su u stvari ljubomorni na ove prve jer nisu bili dovoljno moćni da sami započnu sličan biznis). Za istaći je da u ekonomskim ratovima sve zaraćene strane iz prethodnih šest grupa (sem NATO -a) spremno uspostavljaju primirje ne bi li se borili sa zajedničkim neprijateljem (Vladom), koja šatro želi da spreči uzgoj maka. Za istaći je i to da su malte ne svi ratni profiteri koji se bave uzgajanjem maka članovi Vlade??!
8. Duhovni nivo: mržnja prema Rusima je tolika da ukoliko vidiš jednog i odstreliš na ulici, ne ides u zatvor, nego (uz priložen dokaz i dva svedoka - očevidca) dobijaš extra bodove na listi za dobijanje stana od države. Odstrel je otvoren 24 sata/24 sata. Problem je u tome što ni jedan Rus nije lud da dođe ovde tako da sve ostaje samo na duhovnom nivou.
Nadam se da vam je sad sve jasno!!! Ako jeste, molim vas da objasnite i meni. Do tada sve najbolje, a u sledecoj epizodi nešto više o vožnji, saobraćajnim pravilima i sportu u Afghanistanu.
Mister "Very Good" Branko, US NAVY SEALS (just one kid) - Ser.

Нема коментара:

Постави коментар